Slika koju imamo o Severnoj Koreji je pogrešna, tvrdi Branislav Moro,
odbojkaški trener iz Srbije, koga čeka drugi ugovor u Severnoj Koreji.
Otkriva nam kako se zapravo živi u ovoj zemlji, da li je upoznao "vođu",
i još mnogo toga.
Živeo je u 11 zemalja sveta,
išao je u njih bez predrasuda, a sada je u zemlji o kojoj su,
kako kaže, mediji naročito iskrivili sliku. Jedini Srbin koji živi u
Pjongjangu je Branislav Moro, proslavljeni srpski odbojkaški trener.
-
Uglavnom nas i mediji pogrešno informišu, ne znam ni zašto, jer ne
postoji nikakav interes u tome. Mi recimo čitamo da su deca tamo gladna,
a deca su na pijedastalu u odnosu na nas. Imaju bolja obdaništa, bolje
uslove, eto počevši od jedne banalne stvari - teren oko obdaništa im je
postavljen gumom od pet centimetara i to im je standard da se dete ne bi
povredilo kad padne.
Imaju čak i zatvorene bazene u okviru obdaništa i to ne jedan, već po nekoliko, priča Moro za
Srbijadanas.com.
Pravilo broj 1
Kada
dođete tamo, objašnjava nam, prvo vam pojasne da ne postoji "Južna
Koreja". Južna se naziva Koreja, a Severna nosi naziv Demokratska
Narodna republika Koreja. Oni isključivo prihvataju takav odnos i takvo
obraćanje prema državi. Koreja je naklonjena prema Americi, a DNR Koreja
prema Kini i Rusiji, pojašnjava Moro.
Čuvano lice
Po
gradu se kreće slobodno, ima status čuvanog lica, kao jedini stranac u
svetu sporta. Kaže da je prošao kroz "skener" da bi se zaposlio, ali ne
misli da je to nešto drugačije od ostalih zemalja u kojima je radio.
-
Oni su vrlo obazrivi ljudi i o svemu se vodi računa. Moj trening je
uvek praćen kamerom, što mi je možda malo u početku smetalo, ali sam
posle video da se oni tako analitički odnose prema svim poslovima, kaže
Moro, koji još nije upoznao "vođu", ali je sam vođa, Kim Džong Un dao
"blagoslov" za njegov novi ugovor.
Plan je da u novom aranžmanu, u narednim mesecima, dođe do ovog susreta.
Život bez računa
-
Ova zemlja ima perspektivu, nikom ništa ne duguje, imaju fenomenalnu
industriju hrane. Njihov prosečan lični dohodak je između 300 i 350
dolara, ali stan i kola dobijaju od države. Ne plaćaju školovanje, ne
plaćaju zdravstvo, ne plaćaju komunalije. Država obezbeđuje sve, tvrdi
naš sagovornik.
Daj šta daš!
Kad je u pitanju plaćanje, tu su vrlo fleksibilni.
"Uđete
u prodavnicu i piše "11". Vi date 15 dolara, oni vam vrate 4. Date u
evrima - vrate vam u evrima. Nadmašili su i Crnogorce. Domaću valutu
nisam video, ali ima i prodavnica gde se kupuje isključivo domaća roba.
Postoje i fri šopovi, ali ne znam zašto nose takav naziv, kad kupujemo i
mi (stranci) i oni (domaći stanovnici)", priča odbojkaški trener.
Neke druge vrednosti
Moro
smatra da mladi u Severnoj Koreji imaju potpuno drugačije utemljene
vrednosti, pa uticaj sa Zapada, i da dopre do njih, kroz muziku ili
film, ne bi mnogo promenio:
- U mojoj ekipi sve devojke znaju da
sviraju klavir, violine, što je kod nas već postalo neobično, takoreći
egzotika. Da ne pominjem čitanje knjiga, jer ne mogu ćerku da nateram da
pročita ni dve knjige, iskren je naš sagovornik.
Jednom je na treningu u najsavremenijoj teretani pustio modernu, zapadnu muziku, ali niko nije bio oduševljen.
-
Njima se nešto i ne sviđa takva muzika. Slušaju, mogu vam reći dobru
muziku. Imaju jednu fenomenalnu grupu Morango, žensku grupu sastavljenu
od jedno 16-18 devojaka, od kojih 6-7 pevaju, a ostale sve sviraju. Bila
je slovenačka grupa Lajbah u Pjongjangu, što je meni neshvatljivo.
Prestonica odiše čistoćom, druženjem...
Svoju priču bazira na iskustva o Pjongjangu, pa nismo mogli da ne pitamo da li je tako i u ostalim delovima Severne Koreje.
2 dolara druže
Ceo dan u spa centru, toliko modernom da su u njemu napravili i veštačke talase, košta dva dolara.
-
Ne mogu da tvrdim, ali dobijam informacije da se razvilo desetak
velikih gradova, naročito na moru prema japanskoj strani, i da su se
tamo napravila ozbiljna letovališta.
U glavnom gradu je oduševljen, između ostalog, čistoćom.
-
Dajem 100 dolara ako nađete papir na 10 kilometara. Pjongjang je kao
grad skockan, sređen, ulice su široke, trgovi veliki, a sve je vrlo
uređeno.
- Stvari koje oni imaju su neuporedive.
Infrastrukturu koju oni imaju mi nemamo, ne zbog Srbije kao Srbije, već
zbog situacije kakva je u Evropi. Ja živim pored hotela koji se sad
sređuje i koji ima 250 metara visine.
Po radu, redu i posvećenosti, mogu da se izjednače sa Japancima, kaže Moro o karakteru ljudi u Koreji.
Druže se!
Objašnjava da tamo nema noćnog izlaska kako ga mi pojmimo. Jednostavno, oni nemaju naviku da tako izlaze:
-
Ipak se oni mnogo više druže. Idem gradom, a ispred svake zgrade
odbojkaški teren i oko 6 sati svi igraju odbojku, a oni koji ne igraju
navijaju. Druže se. Kao mi za vreme bombardovanja. Oni su upućeni jedni
na druge, jako puno se druže, cele zgrade izlaze na ulicu i ja ih gledam
zapanjeno, iskren je naš sagovornik.
Ulazi Kuvajćanin u kafić i...
-
Doživeo sam još jednu komunističku zemlju u kojoj sam radio - to je
Kuvajt, tamo kad uzmeš kredit oni ti oproste i kredit. Nema boljeg
komunizma nego u Kuvajtu, to je najveća komunistička zemlja koja
postoji. Ali, se oni onda još i žale da im je malo. Sedeo sam jednom u
nekom društvu, kada je došao Kuvajćanin za sto i rekao "Ova zemlja je
nikakva. Moja žena kupi torbu za 2.500 kedija i mi nemamo dovljno do
kraja meseca" (dve i po hiljade kedija je 6.000 evra) . Samo što ga
nismo udarili, kaže Moro kroz smeh.
Odnos prema vođi - fantastičan!
Morali smo da proverimo i da li je odnos prema vođi fanatičan, kao što se predstavlja.
- Obično možete pročitati da to izgleda fanatično, ali meni izgleda
fantastično.
Voleo bih da mi isto tako volimo našeg predsednika, ma ko god on bio,
ma kog uverenja, koje god političke stranke. Predsednik je zaslužio da
ga poštuje narod koji ga je izabrao i samim tim i da ga voli. Te norme
bi trebalo da važe za svakog predsednika u svakoj zemlji.
O sportu
-
Što
se tiče sporta i sportskih uslova, mogu da kažem da imam verovatno
bolje uslove za rad nego 90 odsto klubova u Evropi. Imam bolje uslove
nego u Nemačkoj, a da ne govorim o našim uslovima, kaže Moro.
Radi
u klubu pod nazivom "425 sport klub", gde je 425 oznaka armije koja je
zadužena za oblast sporta. To je jedna, u bukvalnom značenju, armija
sportista, jer 90 odsto sporta je regulisano kroz armiju, ostali deo
kroz policiju.
- To nije ništa neobično, takav sistem praktikuje se i u pojedinim regionima Kine, objašnjava nam on.
Oni
ulažu puno u sport, čak ima i ulica u Pjongjangu koja se zove ulica
Mladosti, u kojoj se nalaze 32 sportske hale sa gledalištem. Svaki sport
ima svoju halu. Ipak, odbojka ima posebno mesto, a popularan je i
fudbal.
Nisu neznalice
Što
se situacije sa medijima i sa praćenjem situacije iz sveta tiče, kaže
da je na internetu lako uporediti sliku iz sveta sa onom koju oni
prenose.
- Njih nikad ne bi zanimale pojedine mreže, što se
interneta tiče, niti Farma, nemaju takvu vrstu interesovanja. Totalno su
u drugom smeru. Imaju svoj nacionalni program i to je to. Po meni, oni
jako nalikuju bivšoj Jugoslaviji. Imaju proizvodnju i kompjutera, svi
oni znaju i da rade na kompjuteru, ali samo u smislu posla. Oni su vrlo
upućeni, nisu neznalice, kaže Moro.
Jedini minus
Kako
navodi, za 30 godina karijere, bio je trener svih beogradskih
prvoligaških timova, bio je trener reprezentacije, a nije mogao da živi
od svog rada. Zato je krenuo u svet. U Severnoj Koreji ima jednu jedinu,
ali veliku "patnju" .
- Nemam svoje prijatelje sa sobom, nemam
svoju porodicu sa sobom, a ćerka me je u 11. godini pitala: "Tata jel si
ti bio nekad na mom rođendanu?". Nisam nikad bio jer je u februaru, a
meni je sezona u februaru najžešća i završava se u aprilu-maju.
Sa
generalom, koji mu je i veza sa "vođom" pregovara da još ljudi iz
Srbije povede u ovu, za ostatak sveta, i dalje, mističnu zemlju.